Svjedočanstvo s. Josipe Jenko (ovdašnje koludrice) o službenici Božjoj Giacomi Giorgi Colombis
Bila je noć – noć trostruka:
noć vremena;
noć duše;
noć zatvorenih očiju bez sna.
Bol u duši!
Bol u životu.
Sumnje u razum.
Vapila sam Nebu za pomoć…. Nitko se ne odaziva…
Vapih uzalud! Pomoći niotkud!
Nisam odustajala – ustrajah!
Došla je druga ura novog dana. Tada se srećom sjetih Giacome Giorgie…eto ti nje meni u pomoć i odmah se sve umirilo – sredilo! Raspršila je i moju sumnju da ona nije za betifikaciju! „Ja sam u Bogu!“ ponizno je objavila. I još sam druge milosti dobila…I nekoliko me dana kao sjena pratila! Taj je doživljaj nezaboravan!
Dogodilo se u noći 14./15. siječnja 2015. u Cresu.
s. M. Josipa Jenko
koludrica ovog Samostana
Svjedočanstvo Alde Savoi Colombisa iz San Lazzara, Bologna
San Lazzaro di Savena, 10. kolovoza 2020.
Poštovane, konačno sam uspio dobiti Vaš e-mail. Ljubazni brat Vitomir mi ga je dao. Sjećate li me se? Ja sam Aldo Savoi Colombis, potomak blažene Giacome Giorgie Colombis, a došao sam k Vama krajem srpnja 2016. sa cijelom obitelji na hodočašće zbog epizode koja se dogodila mom sinu Francescu u Nici 14. srpnja 2016., epizode koju Vam sada opisujem: moj sin Francesco 2016. imao je 15 godina, bio je nekoliko dana u Nici na studijskom boravku (studira francuski). Uvečer, 14. srpnja 2016. sa suprugom i ostalom djecom – dvoje moje djece, Tommasom i Federicom i s tetom moje supruge Antoniettom Cozzuto, večerali smo u pizzeriji u San Lazzaro di Savena (provincija Bologna), gdje smo i nastanjeni. Pričao sam teti, vrlo pobožnoj katolkinji, da je moj rod blagoslovljen i da mi je otac Valerio Savoi Colombis (bio je dobar prijatelj biskupa Bomarca), uvijek govorio da je predana tradicija kako je Giacoma Giorgia Colombis uvijek štitila članove obitelji Colombis. Zasigurno, nijedan član obitelji Colombis nikada nije imao problema tijekom Drugoga svjetskoga rata, cijela obitelj Colombis napustila je Cres za vrijeme egzodusa i nitko nije trpio tragediju umorstva. Nadalje, nijedan Colombis nije umro mlad i nikad nitko u kakvoj nesreći. Svi su preminuli zbog starosti – prirodnom smrću.
Dakle, bila je večer 14. srpnja 2016. Vrativši se kući primili smo telefonski poziv svog sina koji nam je pričao o tragediji u Nici i da je dobro. Nekoliko dana poslije, kada se sin vratio kući u Bolognu, točno nam je ispričao što se dogodilo. Te večeri, zajedno s ostalim talijanskim studentima bio je na glavnoj aveniji u Nici, zapravo na obližnjoj plaži. Bila im je namjera otići na sladoled, ali odjednom su odlučili da ne idu… Samo nekoliko trenutaka kasnije, odjednom je naletio kamion kojim je upravljao bombaš i proletio pokraj mojega sina i njegovih prijatelja – zaletio se u masu ljudi! Da su studenti išli na sladoled, prešli bi aveniju i bili bi pogođeni, možda i smrću. To su činjenice, radilo se o sekundama. Evo, nakon ovog događaja, svi smo došli u posjet Vašem Samostanu. Moj sin Francesco je u ćeliji blaženice sabrano molio i zahvaljivao što ga je tako čudesno očuvala. Napokon, nakon nekoliko godina uspio sam uspostaviti kontakt s Vama i silno sam Vas želio pozdraviti i zahvaliti svima na primljenoj dobrodošlici. Sve Vas grli i pozdravlja
Aldo Savoi Colombis
.
USLIŠANJE – ZAHVALA
KAKO JE SLUŽBENICA BOŽJA GIACOMA GIORGIA
OMOGUĆILA BRZO PUTOVANJE
OD KOŠLJUNA DO CRESA I NATRAG
Doživio p. Božidar Nagy nakon što se molio Službenici Božjoj
Boraveći na odmoru u Franjevačkom samostanu na Košljunu u srpnju
mjesecu 2022. g. posjetio sam u petak 15. srpnja krčkog biskupa Ivicu Petanjka
u vezi Kauze za beatifikaciju Službenice Božje Giacome Giorgie. Inače već
godinama pomažem sestrama u toj kauzi. Kada sam Biskupu sve iznio on je rado
prihvatio molbu sestara benediktinki sa Cresa da pošalje u Vatikan zamolbu na
Kongregaciju za svece za dobivanje Nihil obstat za obnovu procesa beatifikacije
Službenice Božje. O toj lijepoj vijesti koju su sestre dugo čekale istoga dana sam
ih obavijestio i najavio svoj dolazak sljedećeg tjedna, tj. u ponedjeljak 18. srpnja
da ih detaljnije o svemu izvijestim i dogovorimo daljnji program rada na kauzi.
Međutim nije lako doći do Cresa s otočića Košljuna, gdje sam ove godine
bio na odmoru. Budući da nisam ove godine došao s autom (nego autobusom iz
Zagreba) trebalo bi mijenjati nekoliko prijevoznih sredstava a koja nisu posebno
povezana: najprije brodicom do Punta, onda hvatat autobus do Krka ili Malinske.
Odatle tražiti drugi, slučajni prijevoz do trajekta na Valbiski. Onda prijevoz
trajektom. Potom od Meraga, koji je pristanište za trajekt na Cresu, treba novo
sredstvo, a to je ili autobus ili autostop… Stvarno, veoma komplicirano.
Međutim obratio sam se molitvom s. Giacomi s ovom molbom: “S.
Giacomo znaš da idem tvojim susestrama na Cres samo zbog tebe i tvoga procesa
beatifikacije. Pomozi mi da nekako dođem do njih.“ Sutradan 16. srpnja, u subotu
tijekom prijepodneva izmolio sam u razmacima njoj u čast tri Očenaša sa
zazivima da mi pomogne kod prijevoza. Dolazi u podne ručak u samostanu.
Spomenem prisutnima problem kako doći do Cresa u ponedjeljak. A oni mi
odgovoriše: „Pa danas se vraća kući na Lošinj mladić Anton koji je ovdje bio tri
dana. Dolazi po njega teta u Punat i vozi ga izravno do trajekta, a s druge strane
na obali Cresa čeka ga otac koji ga preko grada Cresa vozi kući u Mali Lošinj.
Pitajte njih da vas povezu.“ I naravno odmah sam pitao Antona, koji je još nije
bio došao na ručak i on je odmah zvao svoje i razumljivo, odgovor je bio
pozitivan. Obavijestio sam odmah sestre da dolazim već danas i to zahvaljujući s.
Giacomi kojoj sam se preporučivao prije podne da mi pomogne naći prijevoz i
ona je to učinila i to na ekspresan način.
Krećemo istoga dana u 17 sati s rive na Puntu kamo nas je brodicom
dovezao fra Diego. Tijekom vožnje pripovijedam s tetkom od Antona, gospođom
Jozetom Blažić, pričam o s. Giacomi o kojoj ništa ne zna pa se veoma
zainteresirala. Usput doznajem od nje da je njezin suprug akademski slikar i da je
naslikao hrvatske svece i blaženike u kapeli sv. Nikole koja se nalazi u središtu
Malinske. I tako smo se tijekom vožnje koja je potrajala našli na istoj „svetačkoj“
valnoj dužini! Obećala je da će što prije posjetiti sa suprugom samostan sestara
benediktinki na Cresu i detaljnije se upoznati sa službenicom Božjom.
Odmah smo imali trajekt a na drugoj strani na Meragu čekao nas je Antonov
tata i dovezao me točno pred vrata samostana. I eto, zahvaljujući posredovanju s. Giacome za svega dva sata, tj. već u 19 sati stigao sam sa Košljuna do samostana
sestara benediktinki na Cresu i to dva dana prije nego što sam planirao!!! Ne
samo da mi je s. Giacoma isposlovala ovaj besplatni prijevoz nego ja u tome čitam
još nešto drugo: ona me je požurila da sam došao dva dana ranije!!! Drugim
riječima „žuri joj se“ da njezin proces sada konačno krene i ubrza se!!! Tako sam
subotu predvečer i nedjelju prije podne proveo kod sestara u samostanu gdje sam
bio i prenoćio, o svemu sam ih informirao i razradili smo plan i program što dalje
treba činiti da proces ide naprijed.
Ali u nedjelju poslije podne trebalo se vratiti natrag na Košljun. Ovaj puta
nije bilo „direktne linije“ Cres-Košljun kao dan prije. I tu je s. Giacoma opet
pomogla jer sam ju naravno zazivao za pomoć. „Umiješala“ se za najdužu dionicu
puta u povratku i to na svoj način kao i jučer: „spektakularno“. Evo kako je
povratak tekao: od samostana sa Cresa do Meraga, tj. trajekta prevezla me je u
ime samostana benediktinska novakinja s. Jaka (inače iz Bjelovara). Kartu su mi
kupile sestre. Onda sam ušao u trajekt koji je odmah došao (zbog velikog prometa
stalno prevozi putnike i vozila).
Na Valbiski izlazim iz trajekta među prvima, a da ne znam kako ću i s čime
dalje nastaviti povratak. Međutim, odmah sam počeo zazivati s. Giacomu i to na
„litanijski“ način: „Sestro Giacomo pomozi, sestro Giacomo pomozi…“ I dok
tako ja molim te jednostavne „litanije“ pokraj mene počeli prolaziti auti koji izlaze
iz trajekta. Polagano hodam s mojim ne baš laganim ruksakom i zazivam
s. Giacomu… Već nakon jedne minute (tek je izašlo nekoliko auta iz trajekta)
zaustavi se jedan automobil odmah pokraj mene. Vozač, jedan stariji gospodin
otvori prozorsko staklo i pozdravi me: „Hvaljen Isus, velečasni, kamo idete?“ Ja
iznenađen, a bio sam u civilu, upitam ga: „A kako znadete da sam svećenik?“ On
odgovori: „Pa vidio sam vas jutros na misi koju ste koncelebrirali kod koludrica
u samostanu na Cresu !!!“ Naravno, iznenađenje i pozitivni šok! Odmah me pita
kamo trebam ići, a ja mu objasnim cijelu situaciju i da idem prema Košljunu.
„Ulazite u automobil!“ veli. I dok mu ja zahvaljujem, on razmišlja i veli da bi me
veoma rado prevezao do Punta, ali mora na vrijeme doći do Rijeke gdje živi, pa
ne može produživati vožnju. Onda putem naziva župnika na Krku kojega pozna i
pita da li bi mogao doći da me pokupi negdje usput, ali župnik ne može jer nije
na Krku nego u Vrbniku. Onda smo se dogovorili da me ostavi usput u Malinskoj
odakle ću se već snaći, tj. prebaciti autobusom prema Puntu. Time mi je skratio
dobar dio puta i ostavio me u centru Malinske pred kapelom sv. Nikole koju sam
i tako želio vidjeti s onim slikama za koje sam doznao jučer. Kad smo se opraštali,
u znak zahvalnosti za ovu uslugu, dao sam njemu i njegovoj supruzi koja je bila
zajedno s njime, sličice i relikvije bl. I. Merza o kojem gotovo ništa ne zna; a
putem smo dosta razgovarali o s. Giacomi za koju dobro znade pa sam mu ispričao
ukratko sve što o njoj znam. Inače zove se Marijan, a prezime, ako sam dobro
zapamtio Sablić. Češće ide nedjeljom u Cres jer ondje ima kćerku, a na misu, veli,
ide koludricama jer mu to najviše odgovara budući da je misa u 8 s. ujutro.
Oprostili smo se i još mu jednom zahvaljujem.
Kako je bilo vremena do autobusa, razgledao sam detaljno kapelu sv.
Nikole, poslikao je iznutra i izvana (veoma zanimljivi natpisi) i u 17 sati
autobusom krenuo za Krk jer autobus dalje nije išao. Od Krka uzeo sam taksi do
Punta. Taksista, kad je čuo tko sam i kamo idem, zove se Ivica, odmah se raspričao
i rekao kako dobro pozna Košljun i samostan i fratre jer je preko godine turistički
vodič, a sada povremeno vozi taksi za nekog poslodavca. Za vrijeme vožnje
nazvao ga je i zamolio za sniženje pa mu je poslodavac odobrio da mi snizi cijenu
vožnje za trećinu. Uskoro je u luku došao gvardijan fra Diego s brodicom i tako
sam opet u 19 sati stigao na Košljun i to točno na večeru, kao dan prije na Cres!!!
Tako je završilo moje putovanje s Košljuna do Cresa i natrag 16. i 17. srpnja 2022. u kojem mi je tako očito i gotovo „spektakularno“ pomogla s. Giacoma
nakon što sam joj se obraćao molitvom za pomoć. I time je jasno dala do znanja
i potvrdila da treba ubrzano raditi na procesu za njezinu beatifikaciju!!!
Sestro Giacomo, najsrdačnije zahvaljujem za tvoju pomoć u ovom slučaju
i pomozi i dalje, pogotovo da što prije uspijemo dovršiti tvoj proces i da te kao
prvu benediktinku ugledamo kao Blaženicu i Sveticu na našim oltarima !
Košljun, 18. 7. 2022.
p. Božidar Nagy, SJ