Naš Benediktinski samostan sv. Petra u Cresu smješten je uz samu morsku obalu. Zajednica broji 8 koludrica i jednu novakinju. Živimo po uzoru na prve monahe, među kojima je u Zapadnoj crkvi glavni predstavnik sv. Benedikt, čije Pravilo nasljedujemo. Benediktinski red opstoji već 16 stoljeća i ostavio je dubok trag u kulturi, kršćanskoj vjeri i svim ostalim segmentima Europe.
Od najveće je važnosti u našem pozivu i življenju Liturgijska molitva. Ona je u cijelosti prožeta Božjom Riječju i utemeljena na Svetom Pismu. Molimo 7 puta tijekom dana, a u ostalo vrijeme obavljamo razne službe i poslove u samostanu. Koji su to poslovi? Oni svakodnevni kao npr. kuhinjski, radovi u vrtu u kojem uzgajamo voće i povrće kojim se prehranjujemo, kako piše i sv. Benedikt u Pravilu:“…jer zaista su tada monasi, kad žive od rada svojih ruku.” /RB 48,8/ Uzgajamo i ljekovito bilje od kojega pripravljamo razne pripravke. Tu su i razni čajevi, likeri, džemovi… Posjetitelji rado uzmu nešto od toga jer znaju da je sve posađeno i pripremljeno s ljubavlju i molitvom, bez kemikalija…prisutno je samo sunce, zemlja, voda i naše ruke. U vrtu je postavljena i mala meteorološka postaja za mjerenje temperature zraka, zemlje, padalina i smjerova vjetra. Jedna sestra to mjeri triput dnevno, a podatci se šalju u Zagreb.
Bavimo se i modeliranjem svijeća iz lijevanoga voska koje zatim ukrašavamo liturgijskim motivima i simbolima te inicijalima iz starih kodeksa. Na pergameni goticom ispisujemo Riječ Božju iz Svetoga Pisma.
Imamo strojeve kojima pečemo hostije za župe na otoku Cresu. To je jedan uistinu poseban i posvećujući posao, koji se obavlja u sabranosti i molitvi. Bitno obilježje naše duhovnosti je gostoprimstvo jer se u svakom posjetitelju prima sam Krist Gospodin. Dolaze nam oni koji žele produbiti svoj duhovni život te s nama mole liturgijsku molitvu časova.
Bog je nazočan svugdje, ali postoje mjesta u kojima se Njegova prisutnost može „lakše napipati i osjetiti“, a mi smo ovdje prvenstveno i upravo zbog toga.